Otvorili smo vrata zgrade koja izaziva kod nas znatiželju, ali i strahopoštovanje. Ušli smo kroz velika vrata koja nam je otvorila pedagoginja škole i zakoračili u prostor predvorja nesigurnim koracima. Ali odmah je zamirisala užina koju su kuharice pripremale za učenike. Kao da smo ušli u kuhinju naših mama ili baka.
I nestalo je straha.
Pozdravili smo domaćine glasno, ne skrivajući se jedan iza drugoga.
Pedagoginja nam se predstavila i povela nas dugim hodnikom do knjižnice.
Tamo smo na policama vidjeli puno knjiga.
Od slikovnica koje smo neke prepoznali po koricama do velikih enciklopedija koje imaju odgovor na svako dječje pitanje.
Sportsku dvoranu upoznali smo već ranije pripremajući se za Dječju sportsku Olimpijadu,
ali najzanimljivije bilo nam je druženje s učiteljicom i učenicima u razredu.
Iako učenici, oni već imaju predsjednicu razreda, sigurno najbolju učenicu koja nam je zaželjela dobrodošlicu, a učiteljica nas je upoznala što sve ima jedna učionica.
Sjeli smo u klupe i pravili se važni.
Mali kviz znanja uz pomoć pametne ploče posebno nas je oduševio.
Smijeh i vika učenika na hodniku najavio je završetak jednog školskog sata, a mi smo se s pjesmom „Kad si sretan” oprostili od učiteljice, učenika i škole.
Ali samo na kratko.
Školo pričekaj nas do jeseni.
Dolazimo spremni i radosni.
Zadovoljni budući prvašići
